U hitnoj.
srecna faking nova godina

Jako mnogo ocekivanja od 2015.
A za sada, u novu godinu ulazim sa temperaturom i glavoboljom, tako da jej za mene.
Lijepo se provedite svi vi koji slavite veceras.

Jasno mi je da jos uvijek nije vrijeme da se sabiraju utisci i pravi nekakav zakljucak za kraj godine, ali bas puno razmisljam o tome ovih dana.
Pocetak ove godine sam smjestila tamo negdje u oktobru prosle, (prekomplikovano, znam) jer toliko toga se desilo u periodu te godine, od oktobra do oktobra, a da budem iskrena jos se desava. Pih. Da mi je neko rekao gdje ce sve to da vodi i gdje cu biti i kako cu se osjecati, ne bih mu vjerovala. Naravno, jesam ja imala nekakve planove i ciljeve, ali to je sve bilo jako povrsno i vrlo nesigurno.
I kada se osvrnem na to sve shvatim koliko mi je sve ustvari prenaporno bilo. Prvo polugodiste cetvrtog razreda, zavrsna godina srednje skole. Dok je vecina manje vise uzivala, vecina koja nije imala bas preambiciozne planove, mali broj (a ja vise od svih) se bukvalno slomilo. Praksa, skola, kurs i ucenje izmedju. Dok sam trepnula, stigao je i mart, pa sve ponovo. Praksa, skola, kurs i ucenje izmedju. A sa svim tim i pripremanje za maturski i prijemni.. i rasturih maturski, prodjoh prijemni i upisah medicinu. A na tren sam bila odustala od svega, jer sam bila ubijedjena da nema nista od toga.
Poslije toga, prije pocetka faksa, svi su imali tri mjeseca opustenosti i uzivanja, a ja sam dobila dva ispunjena brigom i rijesavanjem svih komplikacija, te spremanja oko odlaska i svega ostalog. Mislim da nikada necu zaboraviti meni tragicni septembar. Eheeej zivote, sve moguce oko sebe sam preispitala i milion nekakvih misli u glavi imala. Ne ponovilo se nikad vise O.o
Sada opet imam planove i ciljeve za sljedecu godinu, ali sada su oni jasni i opet me ceka mnogo, mnogo truda i rada, ali potrudicu se da dam sve od sebe, i toliko je od mene.Pored tih konkretnih planova, voljela bih da nadjem drustvo koje mi odgovara. To nikada nece biti moje dragasto drustvo iz BL, ali nadam se nekome normalnom i sa slicnim ciljevima iii interesovanjima. Ovdje imam tako mnogo mogucnosti i izbora, ali nemam sa kim da to sve isprobam i podijelim. Tugica mi je to bas.
Jos dvije sedmice, pa kuci.
Ne mogu docekati.

Veceras smo igrali domine :)) preko kamere, ali to je manje bitno. Najstariji i najmladji izdominirali, pahaha.
Jedvaaaaaa cekam da odem kuci.
Sutra test, malkice me strah, ali sve ce to da bude dobro.
Laku noc, narode

Upoznala sam danas novu cimerku i, hvala ti Boze, normalna je.
Sjedile smo nekih sa i po vremena i tako pricale i iz sve te price sam zakljucila da imamo jako dosta istih stavova i dosta slicnih misljenja.
Mogu slobodno da kazem da spada u kategoriju moga drustva. Ogroman teret mi je spao sa ramena.
Bas se radujem jos jednom pocetku i vjerujem da ce ovaj put biti mnogo bolje.

Sjedim u parku, upijam sunceve zrake. Citam knjigu, s vremena na vrijeme posmatram prolaznike, djecu, pse. Neopisiv osjecaj spokojstva.
Nadam se da ce potrajati :)

Listam danas album sa slikama iz srednje i svaka ima svoju pricu i na svaku sam se ismijala. I onda skontam da se nisam posteno "opalila smijati" jos od onda kada su bili ovi moji ovdje i dok sam bila kod kuce. Sto je bas zalosno. Daleko od toga da je ovdje sve sivo i dosadno, ali nije ni sareno i smijesno. Sta ja znam. Bas bih voljela da imam nekog sa mnom ovdje.

I danas mi mama govori kako ce sljedece sedmice ici na sajam knjiga u Beograd i razmisljam kako je to jos jedna stvar koja je drugacija ove godine. Ne pamtim kada je bio posljednji put da nisam bila na sajmu O.o
Tako.

Dzaba mi moj srpski i dzaba mi engleski :O
Danas sam se izborila za nesto bas onako hjudz, za nesto prebitno - na njemackom. Sama sam se snasla, i put i nacin da se izborim sa salterusom. To mi je onako ispunilo dan.
Ali onda zbrka stane na trenutak i ja pocnem da razmisljam o kuci, o mami i tati, o braci, o drugu, o drugaricama. I bas mi je tesko. Bas, bas tesko.